Rinoplastika je kirurški zahvat usmjeren na preoblikovanje ili restrukturiranje nosa iz estetskih i funkcionalnih razloga. Funkcionalna rinoplastika je često kombinirana i učinjena zajedno sa septoplastikom zbog otežanog disanja kroz nos kao i ispravljanjem iskrivljenog nosa. Pristup i plan je individualan za svakog pacijenta, te je potrebna detaljna analiza problematike, izgleda i funkcije nosa, želja pacijenta, kao i očekivani ishod operacije.
Rinoplastika može mijenjati različite aspekte kao što su promjena veličine, oblika i proporcija nosa, ispravljanje asimetrije, podešavanje kuta između nosa i gornje usne i poboljšanje funkcije disanja.
Krajnji cilj je prirodan izgled nosa, skladniji izgled lica i odnosa sa nosom, poboljšanje funkcije disanja, veće samopouzdanje i zadovoljstvo pacijenta.
Prije operacije provodi se temeljita procjena nosa, strukture lica i cjelokupnog zdravstvenog stanja pacijenta, fotografiranje i analiza, te razgovor o željama pacijenta, ciljevima i očekivanjima.
Operacija se izvodi u općoj anesteziji. Rinoplastika se može izvesti različitim tehnikama,koje se dijele u dvije glavne kategorije: strukturalna i prezervacijska rinoplastika. Kod strukturalne rinoplastike direktno se pristupa na deformaciju dorzuma (hrbata nosa) koja se ispravlja i rekonstruira struktura dorzuma, dok se kod modernijih prezervacijskih tehnika (tehnika očuvanja dorzuma nosa) pokušava mobilizirati i remodelirati struktura nosa uz očuvanje hrbata nosa kao i hrskavične i ligamentarne potpore nosa.
Pristup i kod jedne i druge tehnike može biti otvoreni ili zatvoreni.Kod otvorenog pristupa učini se mali rez na kolumeli (područje između nosnica), dok se kod zatvorene tehike rez radi unutar nosnica. Izbor tehnike i pristupa ovisi o specifičnim ciljevima operacije, kao i izbor instrumenata (“hladni instrumenti”, medicinska svrdla, piezo ultrazvučni uređaj…). Tijekom zahvata može se učiniti smanjenje, povećanje, ili promjena izgleda strukture nosa kako bi se postigla željena estetska i funkcionalna poboljšanja. Kod nekih pacijenata je potrebno učiniti i septoplastiku i plastiku nosnih školjki radi poboljšanja disanja kroz nos.
Nakon preoblikovanja nosa, pažljivo se zatvara rez šavima, ako je potrebno, postavlja se udlaga na vanjsku stranu nosa kako bi se zadržao novi oblik tijekom početne faze cijeljenja. Potrebe za tamponadom u pravilu nema.
U slučaju pojačanog krvarenja mogu se postaviti mekani spužvasti tamponi koji se lako vade nakon 1 do 2 dana.
Pacijenti obično odlaze kući isti dan ili sutradan nakon kratkog razdoblja promatranja. Ovisno o opsegu operacije preporučuju se analgetici i hladni oblozi, te ispiranje nosa slanom otopinom.
Ukoliko je bilo potrebe za postavljanjem nosnih spužvastih tampona, oni se vade kroz 1-2 dana. Konci i udlaga se uklanjaju kroz 5-9 dana. Vrijeme oporavka varira kod raznih pacijenata, očekuju se oteklina i modrice u operacijskom području koje su obično najvećeg opsega dva dana nakon operacije i tada se smanjuju. Većina ljudi može se vratiti svojim normalnim aktivnostima unutar 2 tjedna, ali uz smanjenje jačeg fizičkog napora još neko vrijeme.
Pacijentima se savjetuje da marljivo slijede upute o postoperativnoj njezi kako bi se optimiziralo cijeljenje i minimizirale komplikacije.
Konačni rezultati rinoplastike postaju očitiji kako se oteklina nastavlja smanjivati tijekom nekoliko mjeseci.